Due diligence i sveti gral – “Red flags”

Profesionalci koji se bave usklađenošću s propisima vole se hvaliti pojmom crvena zastava ili “red flag”. To je pojam s beskonačno mnogo značenja, ovisno o kontekstu. Red flag u kontekstu pranja novca razlikuje se od red flaga u kontekstu korupcije.

Želimo reći – nisu svi red flags jednako stvoreni. Neki red flags su crveniji od drugih – u ekstremnim slučajevima, koristimo izraz krvavo crvene zastave ili “bloody red flags”.

U svijetu za borbu protiv korupcije, red flag ima specifično značenje, jer bi antikoruptivni zakoni trebali biti izrađeni na način da se može ciljati situacije u kojima tvrtke ili pojedinci djeluju ili ne djeluju s “namjernim sljepilom”.

Kao rezultat toga, postojanje red flaga poprima mnogo veći značaj nego u drugim kontekstima, uključujući i pranje novca. U antikorupcijskom svijetu, red flag se u provođenju due diligencea (od treće strane, stjecatelja subjekta ili potencijalnog joint venture partnera) prevodi na okolnost koja ukazuje na povećani rizik od korupcije.

U antikoruptivnom kontekstu, opasnost od red flags jest rizik da neuspjeh u prepoznavanju, reagiranju i rješavanju red flags može dovesti do provedbe Vladinih akcija. Recimo primjerice, tužitelji američkog Ministarstva pravosuđa (DOJ) i Komisije za vrijednosnice i tržište (SEC) imaju jedinstvenu prednost pri provođenju Zakona o praksama korumpiranja stranih dužnosnika (FCPA) – odnosi se na situaciju u kojoj osoba koja je svjesna visoke vjerojatnosti neke okolnosti, a djeluje ili ne djeluje u skladu s odgovorom na postojanje situacije u kojoj postoji velika vjerojatnost kršenja navedenog zakona.

Kako bi zadovoljili svoj teret dokazivanja, DOJ i SEC tužitelji mogu citirati (i jesu citirali) prisutnost više red flags i odluku odgovorne osobe da se krene dalje bez rješavanja tih rizika. Slučaj Bourke je savršen primjer kako zakon funkcionira – Bourke je nastavio s transakcijom, unatoč saznanju o četiri odvojene okolnosti (ili red flags) koje ukazuje na visoku vjerojatnost nekog kršenja Zakona.

Kao rezultat toga, izazov referenta za usklađenost u prisutnosti red flaga je odgovoriti na red flag te riješiti red flag. To se može učiniti na različite načine, ovisno o red flagu.

Na primjer, odgovarajući odgovor na ukazivanje medija da je treća osoba angažirana u korupciju može biti da se intervjuira treću stranu u svezi optužbe za korupciju, zatraže dokumenti koji potvrđuju objašnjenje treće strane i pažljivo vagati dokaze i vjerodostojnost treće strane. Ako je dokumentiran, ovaj proces može stvoriti savršen zapis odgovarajućeg odgovora tvrtke na red flag.

Ako postoji zapis o odgovoru tvrtke na red flag iz medija, vladi će biti teško navesti ovaj red flag kao dokaz da je tvrtka odabrala da se nastavi dalje s poslom unatoč optužbi za korupciju protiv treće osobe. Naprotiv, dokazi će pokazati da je tvrtka identificirala, istražila i riješila red flag, a na kraju će negirati bilo kakav zaključak da je tvrtka postupala s namjerom korupcije.

Nekim red flags se lakše baviti u postupku due diligencea. Na primjer, ako treća strana zatraži da se plaćanje za svoje usluge provede na bankovni račun na Malti, području poznatom po bankarskoj tajni i djelatnosti pranja novca, tvrtka može odgovoriti na red flag odbijanjem zahtjeva za plaćanje i zahtijevanjem plaćanja trećoj strani na prihvatljiviji način. Naravno, činjenica da je treća stranka zatražila neobični aranžman plaćanja je još uvijek mali red flag, prihvat treće strane na tradicionalniji način plaćanja je vjerojatno prihvatljivo rješenje red flaga.

Neki red flags mogu iskočiti prilikom procesa due diligencea – u tim okolnostima, tvrtka mora shvatiti da poslovanje s trećom stranom ne može biti vrijedno truda.

Na primjer, ako treća strana ne želi otkriti svoje podatke o vlasništvu, njegova nesuradnja je bloody red flag koji se ne može riješiti. Ako treća strana ne surađuje u due diligence postupku, kako tvrtka očekuje da posluje s njom? Ovakve situacije vape za odustajanjem od akvizicije ili pokušavanjem alternativnih tehnika i strpljenjem da se stekne povjerenje i samopouzdanje treće strane.